Saturday, February 5, 2011

UZETI ŽIVOT U SVOJE RUKE

   Jako dugo sam živjela u zabludi i vjerovala u pogrešne stvari… Konačno mi se desilo nešto što mi je otvorilo oči! Ali… Boli me kad vidim nesretne ljude na ulici, u kafiću… Jer znam da sam i ja nekad tako izgledala. Dobro znam šta je to “nesretna ljubav”… I s razlogom nisam rekla da “na žalost znam”, jer sve nam se dešava s razlogom. Sve loše stvari nisu u našem životu da bi nas učinile nesretnim, da bi nas srozale na dno ili uništile nam samopouzdanje. Loše stvari nam se dešavaju da bismo lakše primjetili one dobre, i da bi smo ih znali cijeniti. Jednostavan primjer… Niko ne voli vruće ljetnje dane, kad je oko 40 stepeni u hladu… Svi se tad osjećamo smoreno, teško, i nije nam nidočega, ali… Zimi, dok čekamo recimo na autobuskoj stanici, smrzavajući se na -10 svi maštamo o onom toplom ljetnom danu… Svi volimo dugu, jer zaista jeste predivna, ali ne postoji duga bez kiše… Razumijete šta želim da kažem… Ja sam predugo živjela u tmurnom svijetu, prečesto mislila na sve loše stvari koje su mi se desile u životu, i predugo patila za pogrešnim čovjekom… Sve dok se jednog dana u mom životu nije pojavio neko ko je potpuno promjenio moj život. Ali očajavajući u svojoj sobi, shrvana neuspjesima i neuzvraćenom ljubavi, umalo da propustim svog “princa na bijelom konju”. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja ne vjerujem u bajke. Ne postoje prinčevi ni savršene veze! Čovjek o kom ja pričam nije savršen, ali je za mene dovoljno blizu tome. A naša veza… Ni ona nije savršena! Čak šta više, svadjamo se jako često, skoro svaki dan, ali… To nisu one teške svadje zbog kojih se osjećamo loše. To nije ponižavanje onog drugog ili omalovažavanje, više prepirke… Svadjamo se, ali uvijek imamo dovoljno pozitivnih stvari kojima se vrijedi posvetiti. I uvijek pronadjemo razlog da se pomirimo. Kada je prava ljubav u pitanju, to su uglavnom one sitnice koje nas čine sretnima. U mom slučaju to je njegov osmjeh J Koliko god da sam ljuta na njega, ne mogu da se ne rastopim na njegov iskreni osmjeh pun ljubavi. Ne treba mi teatralna filmska scena, niti skupocjen poklon, mjesecima planirana romantična veče… Sve što mi je potrebno da mi pokaže koliko me voli je upravo taj pogled J
   A cilj ovog bloga nije da se hvalim stvarima koje imam, ni ljudima koji me vole, već da pokušam pomoći nekome… Meni je predugo trebalo da shvatim smisao mog života. Ne kažem da smo svi na ovom svijetu ovde iz istog razloga, to bi bilo apsurdno, ali… Možda vam moje iskustvo pomogne da sami sebi lakše “otvorite oči”. Ne dozvolite da vam život prodje uzalud! Ne uskraćujte sebi sreću zato što mislite da je ne zaslužujete, jer svi zaslužujemo najbolje od života! Čak i ti!

No comments:

Post a Comment